utorak, 16. srpnja 2013.

Razgovor za posao - moje iskustvo..

Evo nekakav drukčiji post..

Negdje sam u komentarima napisala da sam završila prehrambeno inženjerstvo i nezaposlena sam.. Zapravo, nemam nikakvog radnog iskustva u struci i tražim pripravnički..

Nakon 6 mjeseci neprestanog slanja molbi i životopisa na natječaje (od onih koji su mi visoko na ljestvici želja pa sve do onih koji ni nisu moja struka, kao što je vođenje proizvodnje papirnatih vrečica), prošli tjedan sam bila pozvana na razgovore za posao, i to u struci..

Jedan razgovor je bio u petak 12.7., a jedan jučer 15.7.

Zbog ovog sam otkazala more, ali svako iskustvo što se tiće posla (pa makar i razgovor) je dobro došlo.

Najveći problem mi je zapravo bio što obući.


Tražila sam savjete na netu, ideje, i naišla na čistu klasiku..
  • hlače ili suknja - ništa usko, ništa kratko
  • ne smiju se vidjeti gole noge, svakako obući najlonke
  • cipele ne smiju biti s otvorenim prstima
  • ne smije se vidjeti donje rublje
  • crna, siva, krem, svjetlo roza - najbolje boje
  • ruke ne smiju biti gole, poželjni su mali rukavi
  • ne preveliki dekolte
  • i za kraj - ništa upadljivo
Ravnala sam se po tome, o obukla crne traperice, crno bijelu košulju, crne balerinke, malo veću pismo torbu, sat i narukvicu..

Ok je to meni izgledalo, dosta sve onako službeno, ali ja inaće nosim boje pa mi ovo bilo malo pretamno, ali neka.. Važan je i taj prvi pogled..

Došla sam nekih 20ak minuta ranije na razgovor, koji je bio udaljen 120km.. Počeli su se kasnije skupljati i drugi kandidati..
Početak razgovora je kasnio, i kada smo dobili popis, u mojoj grupi je bilo 16 ljudi, i predviđeno vrijeme je bilo pola sata za cijelu grupu.. Nakon toga su još dvije grupe bile na redu..

Nakon čekanja od 2 sata, i ja sam došla na red..

Iskreno, toliko su me preplašili prije s tim razgovorom da sam ja očekivala da će me pojest tamo.. :)

Razgovor je bio ugodan i kratak - onoliko koliko vam treba da se predstavite.. Pošto ja nemam radnog iskustva, meni je to bilo jako kratko predstavljanje..

To i je bio eliminacijski razgovor, dosta ljudi i nije došlo.. Nakon toga će tek ići razgovor o struci..

Osim mog predstavljanja, pitali su me što bih željela raditi u njihovoj firmi, i neka nešto kažem na engleskom o njima i zašto sam se prijavila na natječaj..

To sve zajedno nije trajalo ni 5 minuta, i prvi razgovor je prošao..

Kada sam došla doma u petak, dobila sam poziv za drugi razgovor, ali sam tu bila pametnija.. :)
Odmah sam pitala kakav će razgovor biti, da se pripremim u vezi struke, ili čisto predstavljanje..

Na redu je bilo još jedno upoznavanje..


Kada sam bila na tom prvom razgovoru, iznenadila sam se kako su drugi došli obučeni.. Ok, to nije strogo klasičan posao, ali su ljudi pretjerali..

Bilo je tu:
  • prozirnih košulja
  • kratkih ljetnih haljina
  • japanki
  • tenisica
  • obične pamučne haljinice uske u kojima ja inaće na kavu idem
  • prejaka šminka
Tako da sam za drugi razgovor odlučila obući ono u čemu se ja zapravo najbolje osjećam..

Obukla sam široku tirkiznu haljinu, dužine do ispod koljena. Ima uske naramenice pa sam gore obukla vesticu s kratkim rukavima.. Na nogama crne balerinke.. Od nakita decentnu ogrlicu i narukvicu. Nježan make up - puder + maskara + rumenilo, jedino sam stavila malo jači crveni ruž. I oversized pismo torba.

U ovome sam se osjećala kao svoj na svome..

Ovaj put nas je bilo manje, barem u toj grupi.. I svi smo bili podjednako obučeni, dosta casual..

Bilo je i ekonomista, oni su bili strože obučeni, više po onim pravilima u početku..

Što se samog razgovora tiće, bio je vrlo ugodan.. Ne znam zašto sam se toliko bojala tih razgovora, samo budite svoji, pričajte čisto i razgovjetno, ne prebrzo, i mislim da će razgovor proći onako kako treba..


Kao i prošli put, trebala sam se prvo predstaviti.. 
Neka do pitanja su bila:
  • kako ću dolaziti na posao (pošto sam udaljena 50kn od posla) - odmah sam rekla da se planiram preseliti bliže radnom mjestu
  • jesam li se ikad susretala s tom vrstom posla - to nisam izabrala na faksu kao izborni predmet, ali sam im rekla da teoriju vrlo lako mogu naučiti, a u praksi se nadam da će mi oni pomoći
  • jesam li udana i jel imam djecu - ni jedni ni drugo, i trenutno mi je prioritet zaposliti se i što više napraviti na tom dijelu 
  • koristim li se engleskim - da, a koristim ga svakodnevno kupujući i prodajući na međunarodnim internet stranicama gdje je nekad neophodno postaviti dodatno pitanje ili dati odgovor -> još sam  i dodala da imam položen 1. stupanj talijanskog i da mi je želja to i nastaviti
  • jesam li išla još negdje na razgovor - iskreno sam im odgovorila pa smo malo i o tom pričali
  • jesam li svjesna da je proizvodnja težak posao - jesam, i spremna sam na to.. Baš želim raditi u proizvodnji i vjerujem da sam sposobna za to, a mislim da na to ima i utjecaja to što doma proizvodimo rakiju i vino
  • na kraju sam im se zahvalila na vremenu i razgovoru, i istaknula da neče pogriješiti ako mene izaberu
Razgovor je bio više prijateljski, i imala sam osjećaj da mogu tako nastupiti..
 
Nemam pojma jesam li bila preprijateljski nastrojena, prebrbljava, preopuštena, ili je to baš ono što oni traže..
Rekli su da će se javiti, i slijedeće bi trebalo biti testiranje struke..
Hoće li zvat ili ne, ne znam.. Ja se nadam da hoće..

U glavnom, nemojte se bojati  pričati iskreno, i biti onakvi kakvi jeste.. Obucite nešto u čem se osjećate ugodno, ali da vam shvate ozbiljno..

To je to,
javim se sa rezultatima..

Pozz,
Barbara

edit: Na prvi razgovor sam dobila upravu odbijenicu.. :( Iako sam i mislila da će tako biti, žao mi je što nisam upala u drugi krug.. Oni su tražili osobe sa i bez radnog iskustva, i samim time sam bila u nepovoljnoj situaciji..

4 komentara:

  1. Baš sam se pronašla u ovome i stvarno ti želim svu sreću jer znam kako je teško naći posao. Imam iskustva, idem i na fax, znači pokušavam se dodatno obrazovati, ganjam diplomu pa mi ej opet teško naći običan ljetni posao u suvenirnici ili na štandu. Češće se zapošljavaju ljudi koje poslodavac poznaje osobno makar ne poznaje njegov rad. Stoga razmišljam da moja obitelj i ja pokrenemo nekakav biznis al znam da je i to u današnje vrijeme jako riskantno, al tad bi bar znala za koga radim i ne bi mi bilo žao ubijat se ko konj za taj posao. Još i ove EU, nekako mi se čini da ništa dobro neće donijeti. Al ajde, nećemo biti tako depresivni i crni. Misli pozitivno i tako će ti biti. Ja ti šaljem pozitivnu energiju i držim fige da drugi posao uspije :)) VANILLASUNSHINESKY

    OdgovoriIzbriši
  2. Ma i ja planiram kad tad imati nesto svoje.. Prvo krenuti polako, uz stalni posao, a onda sto bude kasnije.. Moji imaju dosta zemlje i za pocetak cemo prosiriti sljivik jer mi je oduvijek san bio imat prijavljen obrt za rakiju, pa i visnjevac, za sada je to samo za nas.

    Vazna je ideja i volja, barem za pocetak.. Tako da podrzavam male obrtnike i tvoju ideju za samostalan posao. Vazno je imati san, nekada se to i ostvari.. :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja bi se voljela bavit turizmom, osim šta će mi to uskoro biti profesija, volim turiste i eto na svu sreću imam vikendicu koju ćemo sredit baš za to. Puno toga bi ja voljela radit smao kad bi znala da je moje. Nebi očekivala ogromnu zaradu i da ćemo postat bogati ko Kardashiani, al bar me šefovi nebi tlačili, dogovaral bi se za slobodne dane a i ako ostanem koji dan duže radit vjerojatno mi nebi bio problem. Al pomalo...za sada je to želja, pa neka se postupno pretvara u nešto više...
    Vanilla

    OdgovoriIzbriši
  4. Slat cu ti onda ja svoje slavonske proizvode.. :) Da povezemo more i ravnicu..

    OdgovoriIzbriši